2. 11. 1995.
– Prvi dan ozbiljnih razgovora je završio. Moglo bi ga se opisati kao posve uobičajen. Ozračje je ostalo pozitivno. Čak ohrabrujuće. Trebat će nekoliko dana ili pak čitav tjedan kako bi vidjeli hoće li pozitivni koraci voditi bilo gdje. Svi se čine odlučnim na dogovor, čak nestrpljivim da to naprave”, opisao je prvi dan pregovora u Daytonu general Don Kerrick. On je svakodnevno izvještavao iz američke vojne baze savjetnika Billa Clintona za sigurnost Tonyja Laka o svemu što se zbivalo na pregovorima u Daytonu gdje su sudjelovala izaslanstva predvođena Franjom Tuđmanom, Alijom Izetbegovićem i Slobodanom Miloševićem. Dio vjerojatno najzanimljivijih detalja vezanih uz posljednje dane pregovora u Daytonu, CIA i Clinton nisu objavili, ali i ovi detalji su dali dovoljno sočan materijal za buduće rasprave.
4. 11. 1995.
– Strane su ostale srdačno osjetljive jedna prema drugima, ali nisu pokazale gotovo nikakav napredak do sada. Večera u petak navečer odvijala se pod krilima bombardera B-52 i Stealth F-117 (zrakoplovi) i s pogledom na projektile tomahawk u Zrakoplovnom muzeju, prikladnom mjestu za mirovne razgovore – napisao je Kerrick koji je dodao i to da je bošnjačko izaslanstvo toga dana otišlo u Louisville na utakmicu američkog nogometa ekipe Tulane. Kerricku je bilo upadljivo što je dio srpskog izaslanstva bio američki političar, demokrat Chris Spirou koji je za večeru jeo jastoga.
7. 11. 1995.
– Sve ide dobro samo je nejasno kamo sve ide. Sankcije su tema dana. Strane su nastavile razgovore sa svima – ozračje se stalno popravlja. Pozitivan ton bio je evidentan na Strob Talbotovoj večeri prošle noći gdje su Milošević i Izetbegović pričali viceve jedan drugome, naveo je Kerrick u zabilješkama Tonyju Lakeu.
9. 11. 1995.
– U sceni koja podsjeća na Kuma, dvije obitelji (don Slobo i odbačeni bosanski Srbi, don Izy i Federacija) održali su zaista iscrpljujuće šestosatne maratonske razgovore o zemljovidima. Unatoč višesatnim vrućim, ali ipak civiliziranim raspravama, apsolutno ništa nije dogovoreno. Zapanjujuće, u jednome trenutku strane su bile vruće sa stavovima, vrišteći, dok su se, u drugom trenutku, samo minutu poslije mogli vidjeti nasmijani i šaleći se dok se osvježavaju. Bošnjaci su predstavili zemljovid sa 60% teritorija – koji su Srbi odbacili. Saga se nastavlja, piše američki general.
Zanimljivo je kako je upravo toga dana, 9. studenoga službeno usuglašeno gašenje Herceg Bosne – Dogovor o Federaciji: ključne stvari: prijenos ovlasti s Republike na Federaciju, raspuštanje Herceg Bosne, podjela poreznih prihoda između Federacija i Republike, novi Statut Mostara – naveo je Kerrick.
Svečanost potpisivanja sporazuma o Federaciji protekla je dobro, iako je rano prijepodne stigla prijetnja Hrvata da neće potpisati što je svima diglo tlak. Hrvati su prijetili uskratiti potpis ako se Bošnjaci ne slože da Hrvatima pripadne jedna od tri republičke pozicije (predsjednik / premijer / ministar vanjskih poslova).
Pitanje je skinuto, ali treba ga razriješiti. Hrvati imaju pravo.
4. 11. 1995.
– Užurbani ritam na svim frontama. Tuđman je bio domaćin večere sinoć za svoja dva amigosa (Izy i Slobo) u časničkom klubu, ostajemo zaprepašteni na njihovu sposobnost da se šarmantno ponašaju, a da suklja otrov u njihovim pregovorima. Izy (Izetbegović) je pokazao nesposobnost da dovede svoje izaslanstvo u ujedinjenom položaju, što ugrožava Daytonski uspjeh. Karta o razgovorima počela je zapravo u ponedjeljak. Brčko postaje kao teritorijalno pitanje najvjerojatnije spirala koja vodi Dayton k neuspjehu. Bošnjaci su očito spremni na povratak u rat.
17. 11. 1995.
To je posljednji dan o kojemu se donosi izvještaj CIA-e, dakle četiri dana prije postizanja sporazuma i vjerojatno najsočnijih detalja. Ali za Amerikance je bila šokantna ostavka Krešimira Zubaka, prije svega zato što je Tuđman pristao na dogovor bez Posavine. – Tuđman i Šušak rekli su mii da treba zanemariti Zubaka te da će (Jadranko) Prlić potpisati dokument, napisao je u izvještaju jedan od tvoraca Daytona Richard Holbrooke.
>> Bill Clinton: Dayton je bio gorka pilula za sve
